Povijest

Povijest Gradske knjižnice Vukovar

Grad Vukovar doživio je začetke knjižničarstva već u drugoj polovini 19. st. (1860.godine), kao i većina gradova u Hrvatskoj, budući da su tada otvarane prve pučke knjižnice u gradovima i trgovištima. Osnivale su ih udruge građana, a mogli su ih koristiti samo članovi Društva. Naime, u Vukovaru je 1859. godine osnovano Čitateljsko društvo Ressource i utvrđena prva Pravila o radu Društva, objavljena 1860. godine na njemačkom jeziku: Statuten der Vukovarer Ressource Vereins u tiskari Karla Lehmanna u Osijeku. Ova su Pravila tiskana na hrvatskom jeziku u Vukovaru, u tiskari Ernesta Jančika 1895. god. Članovi Društva bili su ugledni vukovarski građani, a bilo ih je ukupno 250.

Na glavnoj skupštini društva Ressource, održanoj 29. siječnja 1922. godine, na inicijativu članova, Društvo mijenja naziv u Hrvatska čitaonica, a 1923. godine donosi Pravila Hrvatske čitaonice koja tiska 1924. godine u Hrvatskoj dioničkoj tiskari u Vukovaru. Nova su Pravila Hrvatske čitaonice donesena 1934. godine, potvrđena i tiskana 1935. u tiskari «Novo doba» u Vukovaru.

Današnja je Knjižnica utemeljena 1947. godine s jednim djelatnikom i početnim fondom od 1.116 svezaka. Bila je smještena u centru grada. Već 1961. godine otvara Dječji odjel i postaje matičnom knjižnicom tadašnje općine Vukovar. Godine 1967. otvara ogranak u Borovu naselju s fondom od 2.500 svezaka. Za uspjehe u radu više puta dobiva nagradu «Pavao Markovac».

Kako se povećavao fond i organizirali novi odjeli, tako se Knjižnica više puta selila tragajući za odgovarajućim prostorom. Današnji prostor, na Trgu Republike Hrvatske 1, pronašla je 1980. godine i otkupila ga od trgovačkog poduzeća «Velepromet» iz Vukovara. Godine 1990./1991. Gradska knjižnica Vukovar je samostalna, matična knjižnica s 12 djelatnika, ogrankom u Borovu naselju, te s 13 knjižničnih stanica u selima nekadašnje općine Vukovar: Bapska, Opatovac, Šarengrad, Tovarnik, Sotin, Čakovci, Petrovci, Trpinja Vera, Klisa, Lovas, Bršadin i Bobota. Ukupni knjižni fond iznosi 75.448 svezaka, a zabilježeno je 4.431 korisnika (1700 djece i 2.731 odraslih).

I onda je ovako dobro ustrojenu Knjižnicu s odjelom za djecu, odrasle, studijskom čitaonicom, igraonicom za predškolski uzrast, planovima za informatizaciju, kao i Grad kome pripada, pogodila katastrofa – rat, agresija na našu domovinu, tromjesečno bjesomučno granatiranje i uništavanje cijelog grada do temelja. Tako je Knjižnica, djeleći sudbinu grada, i sama teško oštećena, opljačkana, poharana, ali srećom nije gorjela niti je srušena jer je građena od čvrstog armiranog betona. Tijekom Domovinskog rata i okupacije Gradska knjižnica Vukovar izgubila je 40% fonda što je nešto više od 30.000 svezaka. Za dugih godina progonstva malo se znalo o Knjižnici i tek nakon završetka procesa mirne reintegracije i vraćanjem našega područja – Podunavlja i Istočne Slavonije u okvire naše državne granice i pod hrvatsku vlast, situacija se mijenja. Integraciju same Knjižnice preuzima Upravni odjel za društvene djelatnosti Poglavarstva grada Vukovara koji već u jesen 1997. god. organizira otvaranje «Mjeseca hrvatske knjige ’97.» u Vukovaru, na koje je došlo nekoliko autobusa s knjižničarima iz cijele Hrvatske, što je bio jedan od prvih brojnijih posjeta našem području.

Moglo se vidjeti da su na zgradi Knjižnice izvršeni popravci i preinake, ali unutrašnjost, tj. radni prostor bio je nalik nedovršenom skladištu, a nikako knjižnici, iako su na sve strane bile police s knjigama. Oprema, namješaj, zidovi – sve je bilo izbušeno krhotinama granata; nije bilo grijanja, rasvjeta je bila tek improvizacija: sve, uistinu, vrlo jadno. Ipak, knjižničari su obavljali svoj posao jer, naprosto, bez knjižnice se ne mogu normalno odvijati drugi odgojno-obrazovni procesi: nastava po školama, studiranje, a i mnogim je pojedincima još uvijek bio nezamisliv svakodnevni život bez čitanja lijepe književnosti.

S intenzivnijim povratkom stanovnika 1998. godine znatno se povećao i broj korisnika pa tako imamo sljedeće pokazatelje: 15. listopada 1997. god. bilo je upisano 378 korisnika; godinu dana kasnije 536; sljedeće, 1999. god.- 1.183; dok je 2000. godine bilo ukupno 1.627 članova Knjižnice. Uređenje Knjižnice započeto 1997. godine nije uspjelo, no zato su uspješno otvorena dva ogranka: jedan u Sotinu, 18. kolovoza 1999. godine, s početnim fondom od 1.140 sv. i 80-ak članova; te drugi, u Borovu naselju, 10. ožujka 2000. godine, s fondom od 3.600 sv. i 550 upisanih korisnika do kraja godine.

Budući da je Knjižnica dobila puno donacija od raznih ustanova, institucija iz domovine i inozemstva, kao i od pojedinaca, sveukupni knjižni fond dostigao je broj od 59.584 obrađenih svezaka te još oko 15.000 darovanih svezaka. Tada je došla na red i sama centralna Knjižnica. Ministarstvo kulture Republike Hrvatske izdvojilo je glavninu sredstava za radove na sanaciji i adaptaciji koje u rujnu 2000. godine počinje izvoditi tvrtka «Volko d.o.o.» iz Vukovara. Po novom idejnom rješenju Gradska knjižnica Vukovar ima odvojene prostore za djecu i mladež od odraslih korisnika; tako je u prizemlju Dječji odjel s čitaonicom dječjeg tiska, igraonicom za predškolski uzrast i medijatekom, dok se na katu nalazi Odjel za odrasle s čitaonicom tiska i časopisa, Studijski odjel, višenamjenski prostor za programe i akcije te prostorije za obradu, spremište, računovodstvo i ravnatelja. Ukupno je predviđeno 25 računala: 9 za djelatnike i 16 za korisnike.

Utorak, 8.svibnja 2001.godine, ostat će trajno zabilježen kao poseban dan za Gradsku knjižnicu Vukovar i sve njene djelatnike. Naime, toga je dana svečano otvorena obnovljena i uređena Knjižnica koja se tek tada, nakon 1991. godine, uistinu ponovno mogla smatrati knjižnicom.

Uređen je prostor oko Knjižnice te napravljen pristup za osobe s posebnim potrebama. Danas je Gradska knjižnica Vukovar ponovno jedna od svijetlih točaka grada Vukovara, mjesto koje svojom ponudom mami sve uzraste i ljude različitih interesa.