Ispred Radničkog doma, u središtu Vukovara, tijekom nedavnih radova, ukazao se zanimljiv dio vukovarske prošlosti. Na dubini od svega 30-ak centimetara ispod razine ulice iskopani su i vidljivi ostatci starog mosta preko Vuke. Privlačeći veliko zanimanje prolaznika, ovaj neobični arheološki trag svjedoči o nataloženim povijesnim slojevima na području Vukovara.

Kronološki, bio je to drugi most podignut preko Vuke. U srednjem vijeku promet preko Vuke odvijao se skelom. Tijekom turskog pohoda na Mohač 1526. izgrađen je drveni most, procijenjene dužine od oko 550 m. Most se protezao preko cijele močvarne udoline ušća Vuke, od baroknog trga u Starom do crkve Sv. Roka u Novom Vukovaru. Bio je u upotrebi još desetljećima nakon povlačenja Turaka i porušen je oko 1770. godine.

Zidani lučni most o kojem je riječ, građen je, prema nedovoljno sigurnim vijestima, od 1772. godine. Pretpostavlja se da je pušten u promet 1787., jer je te godine datiran nacrt koji je potpisao Jozefus Ruhigger, koji je možda bio i projektant. Ovaj nacrt sačuvan je u Gradskom muzeju u Vukovaru.

Most je bio masivna barokna građevina s devet lučnih otvora. Na sredini bila su proširenja na kojima su smješteni barokni kipovi Sv. Ivana Nepomuka, zaštitnika vodeničara i Bogorodice. Kipovi su 1886. premješteni: Sv. Ivan Nepomuk iza kapelice istog posvećenja u samostanskom parku, a kip Bogorodice iza crkve Sv. Roka. Geometar Gabrijel Homer, koji je 1817. izradio kartu Vukovara, zabilježio je dužinu mosta od 50 hvati, dakle, oko 95 metara. Nasipanjem močvarnog terena s obje strane Vuke, krajnji lukovi vremenom su zatrpani te se na poznatim fotografijama vidi tek nekoliko središnjih lučnih otvora. Početkom 20. stoljeća planirana je gradnja novog, armiranobetonskog, mosta, ali se, nakon iznenadne smrti glavnog inicijatora projekta, grofa Jakoba Eltza, od toga odustalo.

Stari lučni most srušila je 5. travnja 1932. nabujala Vuka.