Prvi vukovarski pisac
Prvi vukovarski autor koji je tiskom objavio svoja djela bio je franjevac Josip Janković. Rođen je u Vukovaru u prvom desetljeću 18. stoljeća. Zaređen je u Baču 1724. godine. Filozofski i teološki studij završio u Rimu gdje je i položio ispit za profesora teologije. Na franjevačkom učilištu u Vukovaru predavao je filozofiju (1738./39.), a na bogoslovnoj školi Generalnog učilišta u Budimu teologiju (1739.-1749.). Okretan i sposoban, bio je cijenjen kod vrhovne uprave Franjevačkog reda i drugih rimskih crkvenih ureda, a uživao je i visok ugled i na dvoru u Beču.
Bio je vrstan crkveni pravnik i liturgičar pa mu je provincijal Filip Lastrić povjerio 1741. da s Petrom Lipovcem zastupa poslove Provincije Bosne Srebrene pred crkvenim nadleštvima u Požunu, a 1749. branio je u Beču interese samostana u Budimu. Kao povjerenik vrhovne uprave Franjevačkog reda obavio je kao generalni vizitator kanonski pohod u Provinciji sv. Ladislava (1739.), Provinciji Presvetog Otkupitelja u Dalmaciji (1751.) te kod bugarskih franjevaca. U upravi Provincije Bosne Srebrene bio je kustod (1748.-1751.), a zatim i provincijal (1751.-1754.). Bio je izabran i za člana vrhovne uprave Franjevačkog reda (1750.).
Pri diobi Bosne Srebrene zauzimao se za uspostavu podunavske provincije sa samostanima u Srijemu, Bačkoj i Ugarskoj, što je naišlo na otpor kod franjevaca u Bosni i Slavoniji, a i kasnija razdioba slijedila je političke, a ne regionalne granice, koje je on bio promicao. Umro je u Rimu 25. ožujka 1757. godine.
Posebne zasluge Josipa Jankovića za Vukovar ogledaju se u njegovim naporima koji su 1753. urodili odlukom pape Benedikta XIV da u Vukovar pošalje moći Svetog Bone.
U rukopisu je ostavio spise Philosophia universa (Vukovar 1739.) i De Deo uno (Budim 1745.-50.), koji se čuvaju u franjevačkoj samostanskoj knjižnici u Budimpešti.
Svoje prvo tiskano djelo objavio je 1742. godine. Po sadržaju to je priručnik napisan za potrebe franjevačkih upravitelja, posebno generalnog vizitatora i govori o obavljanju kanonskih vizitacija i poslova vezanih uz njih. Puni naslov knjige je Promptuarium commissarii visitatoris ex sacris scripturis, ss. patribus, optimis quibusque religionis nostrae authoribus studiose collectum, bullisque pontificiis, sacrorum canonum mandatis & nostri sacri instituti constitutionibus accomodatum, modis, sermonibus quoque, circularibus litteris,motivis, norma concurrendi, pro lecturis generalibus, practica criminali, praecautionibus commissarii, & observationibus adornatum,simulque authore Josefho Jankovich a Valcovarino. Iako na knjizi kao mjesto tiskanja stoji Ravena, nedavno je otkriveno da je djelo zapravo objavljeno u Veneciji, u tiskari Occhi. Takva praksa unošenja lažnih mjesta tiskanja bila je vrlo česta u Veneciji, a do nje nije dolazilo proizvoljno, već samo izričitom odlukom mletačkih cenzora.
Njegovo drugo tiskano djelo, liturgički priručnik Compendium sacrarum caeremoniarum pro alma et antiquissima provincia Bosnae-Argentinae, objavljeno u Veneciji 1751., donosi i kratak pregled povijesti Provincije Bosne Srebrene.
Knjige Josipa Jankovića bile su dugo vremena u upotrebi kao neophodni pravno-liturgički priručnici i sačuvane su do danas u brojnim samostanskim i javnim knjižnicama ne samo u Hrvatskoj već i u Europi.
