ORAŠAR KAO NEISCRPNO VRELO SCENSKIH KURIOZITETA, ESTETSKIH VARIJACIJA I RASKOŠNIH UMJETNIČKIH FORMI
Ruski skladatelj Petar Iljič Čajkovski skladao je glazbu za balet, na temelju djela njemačkog pisca E. T. A. Hoffmana “Orašar i kralj miševa”, koji je naručio Ivan Vsevoložskij, direktor Carskih kazališta.
Originalna je priča puno mračnija od baleta jer sadrži krvavu bitku između orašara i vojske kralja miševa te pojašnjava pozadinsku priču o tome kako se princ pretvorio u Orašara.
Nakon prve svjetske izvedbe “Orašara” 18. prosinca 1892. u teatru Mariinsky u Sankt-Peterburgu kritičari nisu bili impresionirani i činilo se da balet nema svijetlu budućnost.
Nakon produkcije rusko-američkog koreografa Georgea Balanchinea za njujorški balet 1954. “Orašar” je počeo stjecati popularnost. Do kraja 1960-ih “Orašar” se etablirao kao glavni balet blagdanskog doba. Balanchineova koreografija i danas je najizvođenija verzija “Orašara”.
