Početak Mjeseca hrvatske knjige 2016. u Gradskoj knjižnici Vukovar
Početak Mjeseca hrvatske knjige 2016. u Gradskoj knjižnici Vukovar svečano je obilježen u subotu, 16. listopada 2016. otvorenjem izložbe Vukovarski pečati i ekslibrisi kao oznaka vlasništva knjiga autora Borivoja Čalića.
Nakon pozdravne riječi ravnateljice Jelene Miškić koja je predstavila bogati program Gradske knjižnice pripremljen za ovogodišnju manifestaciju, o izložbi su govorili Borivoj Čalić i muzejski savjetnik prof. Zdravko Dvojković.
Na izložbi su prikazani ekslibrisi i pečati vukovarskih vlasnika knjiga, ali i lokalnih umjetnika koji su ih izrađivali. Građa je temeljena na fondu Gradske knjižnice dok su odabrani primjerci ekslibrisa i knjiga posuđeni iz Gradskog muzeja Vukovar.
Izložba će biti otvorena do 30. studenoga 2016. godine.
Vukovarski ekslibrisi i pečati
Riječ autora na otvorenju izložbe
Misao o ovoj izložbi rađala se duže vijeme. Radeći s knjigama, uočio sam na njima veliki broj pečata, ekslibrisa, potpisa i različitih zapisa prethodnih vlasnika. Obistinila se, tako, ponovno, slavna izreka antičkog gramatičara Terencijana Maura o tome kako knjige imaju svoju sudbinu.
Koliko je meni poznato, ovo je prva izložba ove vrste u Vukovaru. U dijelu koji se odnosi na ekslibrise jedna je od rijetkih u Hrvatskoj, a u onome dijelu koji govori o pečatima rijetka je i u širim razmjerima.
Tijekom pripreme izložbe pokazalo se da je građa gotovo neiscrpna. Zbog tehničkih i prostornih ograničenja odmah je bilo jasno kako će izostati širi povijesni pogled u kronologiju svjetskog i domaćeg ekslibrisa.
Pokazalo se kako ni s vukovarskom građom neće biti lako pa je tako ovdje prikazan tek dio materijala koji se nalazi u lokalnim zbirkama. Prilikom odabira građe nužno su izostavljene one knjige iz ovih zbirki na kojima su ekslibrisi i pečati (a ima ih vrlo zanimljivih i likovno vrijednih) nevukovarskih vlasnika. Nakon ovoliko stupnjeva filtriranja izložena je, a opet ne sva, samo ona građa koja ima neku vukovarsku priču.
Osnova građe koja je ovdje izložena temeljena je na fondu Gradske knjižnice Vukovar, dok je dio izložaka odabran u knjižnici Gradskog muzeja Vukovar. Svi izloženi originalni ekslibrisi također su, i prema istom kriteriju, posuđeni iz Gradskog muzeja Vukovar, pa se i ovdje zahvaljujem kolegama na pomoći.
Zahvaljujem se i prof. Zdravku Dvojkoviću koji se odmah odazvao molbi da danas i ovdje o ovoj temi kaže nekoliko riječi.
Namjera je ove izložbe, dakle, predstavljanje jedne specifične pojave vezane uz knjigu i čitanje koja je danas, kao lijepi običaj, gotovo iščezla iz suvremene kulture.
Izložba želi istodobno i podsjetiti na vukovarska društva i udruženja koja su, uz ispunjavanje svoje osnovne djelatnosti, nerijetko posjedovala i društvenu knjižnicu, često otvorenu i za širu javnost.
Podsjećanje je to i na stare Vukovarce koji su njegovali kulturu čitanja pa se iz pečata iz zapisa može zapaziti i pratiti prisustvo knjige u svim društvenim slojevima.
Konačno, i ne manje važno, Gradska knjižnica Vukovar želi ovom izložbom dati svoj prilog njegovanju zavičajne kulture sjećanja.
Nemamo puno podataka o knjizi i čitanju u Vukovaru u prošlosti. Teško da su u 18. i 19. stoljeću i postojale znatnije zbirke knjiga osim one samostanske i vlastelinske. Demokratizacija kulture, započeta u doba prosvjetiteljstva, svakako je dovela i do prisustva knjiga u građanskim domovima kada se, osim za prosvjetu i učenje, knjiga počela vezivati i za onaj dio slobodnog vremena koji bismo mogli nazvati dokolicom.
Oduvijek su ljudi imali potrebu označiti svoje vlasništvo. Nije stoga začudno što su i na knjigama, u prijašnjim vremenima vrlo rijetkom i vrlo dragocjenom blagu, ostavljali svoje potpise i različite druge zapise često i s namjerom da podsjete zaboravne posuđivače kako posuđenu knjigu treba i vratiti.
Izraz „ex libris“ znači „iz knjiga“, „između knjiga“, tj. knjižnice. Najčešće je riječ o umjetnički oblikovanom listiću ili naljepnici koja se lijepi na unutarnju stranu prednjih korica knjige. Uz oznaku ex libris ili prijevod tih riječi, na listiću stoji ime vlasnika knjige ili naziv knjižnice te razne likovne obavijesti koje upućuju na zanimanje ili sklonosti vlasnika (grb, portret, monogram, neki simbol, uzrečica).
Ekslibrisi su u Europi poznati od srednjeg vijeka kada je u kodekse rukom upisivano ime vlasnika, a prvi ekslibrisi umnoženi grafičkom tehnikom pojavljuju se u Njemačkoj u drugoj polovici 15. stoljeća.
Tehnike izrade su raznolike – drvorez, bakrorez, bakropis te drugi grafički i tiskarski načini izvedbe. Izrađivali su ih istaknuti umjetnici pa uz dokumentarnu, imaju i znatnu umjetničku vrijednost. Važno je među njima spomenuti Albrechta Dürera, Lucasa Cranaha ml., Hansa Holbeina, Edouarda Maneta, Marca Chagalla, a od hrvatskih umjetnika Mencija Clementa Crnčića, Ivana Tišova, Tomislava Krizmana, Mirka Račkog, Ljubu Babića i druge.
Posebnu malu cjelinu na ovoj izložbi predstavljaju ekslibrisi vukovarskih vlasnika, ali i vukovarskih umjetnika. To su radovi dr. Bogoljuba Štengla i prof. Brane Crlenjaka. Obojica su, osim vlastitog ekslibrisa, izradili više primjeraka za druge vlasnike. Prisjećamo se putem ovih ekslibrisa prof. Antuna Dorna te Ante Eugena Brlića, zaslužnog muzealca i jednog od značajnih kolekcionara ekslibrisa, čija je zbirka brojila više od 1200 primjeraka ekslibrisa iz raznih vremenskih razdoblja i s raznih strana Europe.
U funkciji ekslibrisa nalaze se i pečati pa se i na njima mogu naći slične formule karakteristične za ekslibrise. Vlasništvo nad knjigama potvrđuju svojim pečatom privatne osobe a osobito brojne institucije. Danas su takvi tragovi često jedina oznaka koja može poslužiti kao putokaz u otkrivanju nekadašnjeg vlasništva i puta koji je neka knjiga prešla. To je i trag o postojanju knjižnica čiji se fond vremenom osuo i rasturio uslijed raznih okolnosti. Detektiranje takvih tragova vrijedno je pažnje jer rekonstruira što je sve pripadalo knjižnicama pojedinih, često i značajnih, osoba i, osim što je dobro pomagalo za proučavanje povijesti nestalih knjižnica, rječito je svjedočanstvo o intelektualnim i drugim preokupacijama neke ličnosti te dragocjena pomoć za bolje upoznavanje duhovne klime nekog povijesnog razdoblja u nekom okruženju.
Naglasitću samo jedan slučaj. Upravo je knjiga jedini materijalni trag prvog vukovarskog društva „Ressource“, osnovanog 1860. godine u doba nakon pada Bachovog apsolutizma kada osnivanje građanskih društava dobiva snažan zamah. „Ressource“ je bilo čitalačko društvo čiji su članovi uplaćivali određeni mjesečni iznos i u društvenim prostorijama, u hotelu „Lav“, mogli čitati mnoštvo časopisa sa svih strana Habsburške monarhije na koje je društvo bilo pretplaćeno. Tek kasnije se formira i društvena knjižnica, a izložena knjiga jedini je preostali materijalni trag te zbirke. Taj primjerak je i jedini, do sada pronađeni, vukovarski supralibros ili superekslibris, odnosno ekslibris utisnut u prednju stranu korica knjige. Od ovoga društva je 1922. nastala Hrvatska čitaonica, ali je i ona zadugo ostala samo na pretplati na novine i časopise, a svoju je društvenu knjižnicu formirala tek 1939. godine.
Posebnu malu skupinu čine pečati na knjigama iz knjižnice vukovarske gimnazije. U gimnazijskim godišnjim izvještajima iz doba prije Prvog svjetskog rata lijepo se može pratiti prirast i napredak učiteljske i učeničke knjižnice. Ponosni na svoju školu, vukovarski građani ne samo što su uplaćivali novčane priloge za njen što bolji napredak i pomagali siromašne učenike već su poklanjali, često s posvetama, i dragocjene knjige. Kao primjer je izložena knjižica vukovarskog i srijemskog nadrabina dr. Julija Diamanta s njegovom svojeručnom posvetom gimnazijskoj knjižnici.
Na izložbi je prikazano i nekoliko zapisa na knjigama. Oni mogu biti različite vrste: od jednostavnog zapisivanja samog imena vlasnika, bilježenja raznih drugih podataka pa do, moglo bi se reći, „škrabanja“, kakvo možemo vidjeti na knjizi iz obitelji Zsitvay na kojoj je neki od čitatelja, u dokolici, a nemajući prikladniji komad papira, ostavio crtež panorame Vukovara gledane s Dunava, i uz to crtež viteškog oklopa. Na osnutak ove Gradske knjižnice 1947. godine podsjeća nas knjiga s potpisom Dragice Herčik, njezine prve i zadugo jedine knjižničarke.
Upravo potpisi značajnih osoba mogu neku knjigu, po svemu drugom „običnu“, učiniti dragocjenim primjerkom. Imamo i takvih: svojeručna posveta dr. Nikole Andrića Hrvatskoj čitaonici u Vukovaru.
U istoj su razini i rukopisne posvete kao trag sasvim osobenog odnosa prema knjizi kada se ona kao poseban dar nekome poklanjala. Autorske posvete su u ovoj kategoriji osobit slučaj. Izložena je tako i knjiga koju autor, kemičar Julije Domac, rođeni Vinkovčanin, poklanja dr. Ivanu Roguliću, županijskom fiziku u Vukovaru.
Knjige u knjižnicama su u međusobnom dijalogu. Tako je i s knjigama na ovoj izložbi kada se praćenjem tragova vlasništva mogu uspostaviti i zanimljive obiteljske te druge veze među vlasnicima, koje daljnjim asocijacijama prerastaju u zanimljive povijesne pričice. Primjer je knjiga s potpisom odvjetnika Aleksandra Peičića prema knjizi njegovog posinka, javnog bilježnika Eugena Zsitvaya, unuka županijskog fizika dr. Augusta Mecznera.
Dio izložaka nije popraćen legendama i objašnjenjima. Za sve osobe nije bilo moguće pronaći ni osnovne kronološke podatke o njihovom životu. Takve knjige ostaju kao podsjećanje na ono što još treba uraditi i kao poziv onima koji u tome mogu pomoći da se jave.
Vukovarskih ekslibrisa i pečata ima, i naći će se, nesumnjivo, još. Oni će, kao dijelovi neke raspršene slagalice, pomoći upotpunjavanju i stvaranju jasnije i cjelovitije slike od koje je je ova izložba još uvijek samo tek skica.
