Žutim tragom u Antin
Da predškolska i školska djeca često posjećuju knjižnice nije nikakva novost, dapače, to je jedna dobra i hvale vrijedna praksa. Tako se u djeci odmalena razvija kultura čitanja i ljubav prema knjizi. Pa i da knjižničari uzvraćaju i odlaze u posjet školama, nije ništa neuobičajeno – to je sastavni dio njihova knjižničarskoga rada.
U godini kada Gradska knjižnica Vukovar obilježava svoju 70. obljetnicu stigao je poziv iz jednoga malenoga sela, jedne područne škole. Uputila ga je učiteljica 1. razreda OŠ Tordinici – Područne škole Antin Lidija Flinčec želeći da se zajedno družimo uz knjigu Vere Zemunić „Što kaže maslačak“ koja ove godine slavi 20. obljetnicu svoga objavljivanja. Poziv je s radošću prihvaćen i tako se u utorak, 25. travnja 2017. godine dašak Vukovara i vukovarske knjižnice prateći žute tragove maslačaka i žuto obojenih polja preselio u Antin. U školi sa svega dvije učionice, ali tako lijepo ukrašene, pune dječjih radova i panoa, dobrih, pozitivnih i ohrabrujućih poruka za svakoga tko kroči u nju, knjižničarku je dočekala učiteljica sa svojih desetero prvašića. Uz pozdrav, djeca su izrecitirala pjesmicu „Jaglac“, a početna neizvjesnost i obostrana plahost brzo je nestala. Ugodni ambijent, smjelost i razgovor s učenicima pokazao je njihovo zanimanje i znanje o knjigama, knjižnicama i Vukovaru, što je za svaku pohvalu. Nakon što ih je knjižničarka upoznala sa životom i književnim radom Vere Zemunić te im pokazala njezine knjige, učiteljica i učenici analizirali su pjesmu „Što kaže maslačak“ iz istoimene zbirke. Uz neizostavno crtanje žutih maslačaka, fotografiranje, i uzajamne darove, ovoj je slatkoj priči došao kraj, ali samo do ponovnog susreta, u Vukovaru ili opet u Antinu. Djeca su otišla svojim kućama sa zadatkom da otpuhnu kojeg padobranca na livadi uz put, učiteljica je otišla svojoj kući, kao i knjižničarka. Srećom, kuća joj je nedaleko od škole.
